Što se dogodi kada tinejdžeri nakratko odlože mobitele i u ruke uzmu markere? Učionica se ispuni razgovorom, kreativnošću i suradnjom, a pokaže se da mladi ljudi imaju puno toga za reći kada im se pruži prilika da svoje ideje izraze bez filtera, društvenih mreža i neprestanih obavijesti.

Tijekom nekoliko nastavnih sati provedenih u sklopu projekta „Dan BezVeze – dan bez internetske veze“, učenici 1.c i 1.e razreda imali su priliku zastati i razmisliti o vlastitim digitalnim navikama te o tome kako izgleda svakodnevica kada se barem nakratko udaljimo od ekrana.

Radionica je započela jednostavnim, ali poticajnim pitanjem: Postoji li nešto bez čega na internetu zaista ne možeš i čime bi to zamijenio da ga nema? Svoje su odgovore učenici zapisivali na papiriće i stvarali zajednički Živi zid, ispunjen iskrenim, duhovitim i ponekad iznenađujućim razmišljanjima. Već je ovaj prvi zadatak pokazao koliko su različita iskustva i navike mladih kada je riječ o korištenju interneta.

Razgovor se potom nastavio kroz dinamičnu „živu anketu“ u kojoj se nije glasalo klikom na ekran, nego kretanjem po učionici. Zauzimajući stranu s kojom se slažu ili ne slažu, učenici su promišljali o tvrdnjama poput toga koriste li internet više iz navike nego iz potrebe, mogu li čekati bez posezanja za mobitelom i bi li se usudili provesti jedan dan bez internetske veze. Različiti odgovori otvorili su zanimljive rasprave i potaknuli učenike da čuju tuđa mišljenja i preispitaju vlastite navike.

Nakon razmjene ideja uslijedio je kreativni dio rada. U manjim skupinama učenici su osmišljavali i izrađivali plakate na temu „Savršeni BezVeze dan“, zamišljajući kako bi izgledao jedan ispunjen dan bez mobitela, društvenih mreža i neprestanog pregledavanja sadržaja na internetu. Na papir su prenijeli brojne prijedloge – od sportskih aktivnosti, druženja i boravka u prirodi do čitanja, kuhanja, glazbe i drugih hobija koji ne zahtijevaju internetsku vezu. Fotografije nastale tijekom rada i završni plakati, izloženi na školskom panou, najbolje svjedoče o njihovoj maštovitosti i zajedničkom trudu.

Na kraju je svaki učenik zapisao vlastiti mali „BezVeze zavjet“ – jednu konkretnu stvar koju će pokušati učiniti bez interneta tijekom sljedećih nekoliko dana. Taj je zadatak bio namijenjen ponajprije njima samima, kao poticaj da osvijeste koliko tehnologija oblikuje njihovu svakodnevicu i kako pronaći ravnotežu između digitalnog i stvarnog svijeta.

Projekt „Dan BezVeze“ nije zamišljen kao odricanje od tehnologije, već kao prilika za promišljanje o njezinoj ulozi u našim životima. Sudeći prema angažmanu, kreativnosti i otvorenosti učenika 1.c i 1.e razreda, pokazalo se da je ponekad dovoljno samo nakratko isključiti ekrane kako bi se uključile nove ideje, kvalitetni razgovori i drugačiji pogledi na svakodnevne navike.

Katarina Brezovec